Magični portal
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


uskoči u magični portal
 
PrijemPrijem  PortalPortal  TražiTraži  Latest imagesLatest images  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  

 

 16. Uzbuna,zbog previše informacija

Ići dole 
AutorPoruka
Ronmione <3
Gossip Admin
Gossip Admin
Ronmione <3


Ženski Devica Pacov

Broj poruka : 5806
Datum upisa : 10.01.2010
Godina : 27
Lokacija : Hogwarts

16. Uzbuna,zbog previše informacija Empty
PočaljiNaslov: 16. Uzbuna,zbog previše informacija   16. Uzbuna,zbog previše informacija EmptyNed Apr 04, 2010 12:49 am

Krenuo sam rano, mnogo prije izlaska sunca. Uspio sam tek malcice
nespokojno ubiti oko, oslonjen uz stranicu kauca. Edvvard me probudio
kad se Bella zajapurila u licu i preuzeo moje mjesto da je opet ohladi.
Protegnuo sam se i zakljucio da sam se odmorio dovoljno da krenem na
posao.
"Hvala ti", rekao je tiho Edvvard, uvidjevši moje nakane. "Ako je put cist, otici ce danas."
"Dat cu ti do znanja."
Godilo mi je vratiti se u svoj životinjski lik. Sav sam bio ukocen od tolikog sjedenja u mjestu.
Produžio sam korak, da se razgibam.
Jutro, Jacobe, pozdravila me Leah.
Dobro je, budna si. Kako dugo Seth vec spava?
Ne spavam još, pospano je pomislio Seth. Samo što nisam. Sto ti treba?
Misliš da bi mogao izdržati još sat vremena?
Svakako. Nema problema. Seth je smjesta ustao i protresao krzno.
Daj da otrcimo u dubinu, kazao sam Lei. Seth, preuzmi obod.
Može. Seth je potrcao laganim korakom.
Opet smo na vampirskom poslu, progundala je Leah.
Imaš nešto protiv?
Ma jasno da nemam. Baš obožavam tetošiti te mile pijavice. Dobro. Da vidimo koliko brzo možemo trcati. Okej, za to sam svakako!
Leah
je bila na suprotnom, zapadnom kraju oboda. Umjesto da presijece put
blizu kuce Cullenovih, zadržala se na krugu dok gaje optrcavala prema
meni. Ja sam pohitao ravno na istok, znajuci da ce me usprkos prednosti
uskoro preteci ako makar i na sekundu ublažim tempo.
Drži nos uz zemlju, Leah. Ovo nije utrka, nego izvidacki zadatak.
Mogu ja raditi ijedno i drugo, i svejedno cu te rasturiti.
To sam joj morao priznati. Znam.
Nasmijala se.
Krenuli
smo zavojitim putem kroz istocne planine. Poznavali smo tu trasu.
Trcali smo ovim planinama kad su vampiri bili otišli prije godinu dana,
ukljucivši ih u prostor naše ophodnje kako bismo bolje zaštitili mjesne
stanovnike. Nakon povratka Cullenovih vratili smo se na stare granice.
Ova je zemlja sporazumom pripala njima.
Ali ta cinjenica Samu sada
vjerojatno ništa nece znaciti. Sporazum je mrtav. Današnje pitanje
glasi do koje je mjere voljan razrijediti svoje snage. Ocekuje li da ce
poneki Cullen zabasati u krivolov na njihovoj zemlji ili ne? Je li
Jared rekao istinu ili je zloupotrijebio tišinu koja medu nama vlada?
Zalazili
smo sve dublje u planine, ne nailazeci ni na kakav trag copora. Starih
vampirskih staza bilo je posvuda, ali njihovi su nam mirisi sada bili
poznati. Udisao sam ih po cijele dane.
Pronašao sam gustu, donekle
nedavnu koncentraciju na jednoj konkretnoj stazi - svi su tuda dolazili
i odlazili, izuzev Edwarda. Imali su neki razlog za okupljanje koji su
zacijelo zaboravili nakon stoje Edvvard doveo kuci svoju trudnu ženu na
samrti. Zaškrgutao sam zubima. O cemu god da se radilo, to nije imalo
nikakve veze sa mnom.
Leah se nije probila pokraj mene na celo,
premda je sada mogla. Više sam pazio na svaki novi miris nego na
brzinsku utrku. Držala se moje desne strane i trcala sa mnom, umjesto
da se utrkuje.
Sad smo vec dosta daleko odmaknuti, prokomentirala je.
Aha. Da Sam lovi odbjegle Cullenove, sad bismo vec naišli na njegov trag.
Sada
mu je pametnije utaboriti se u La Pushu, pomislila je Leah. Zna da smo
krvopijama pružili tri dodatna skupa ociju i nogu. Nece ih moci uloviti
na prepad.
Ovo je bila samo predostrožnost, znaš.
Ne bismo htjeli da se naši predragi paraziti izlažu nepotrebnom riziku. Ne bismo, složio sam se, prelazeci preko sarkazma.
Jako si se promijenio, Jacobe. Stvarno za punih sto osamdeset.
Pa nisi ni ti baš ista ona Leah koju sam oduvijek znao i volio.
Istina. Idem li ti sada manje na živce od Paula?
Za divno cudo... da.
Ah, slatka li uspjeha.
Cestitam.
Nastavili
smo opet trcati šutke. Vjerojatno je bilo vrijeme da se okrenemo, ali
ni ona ni ja nismo to htjeli. Godilo nam je ovo trcanje. Vec smo
predugo zurili u jedan te isti mali, kružni put. Bilo nam je ugodno
protegnuti mišice i zaputiti se neutabanim stazama. Nije nam se
pretjerano žurilo, pa mi je palo na pamet da možda odemo u lov na
povratku. Leah je bila prilicno gladna.
Njam-njam, kiselo je pomislila.
Sve
ti je to u glavi, kazao sam joj. Tako se hrane vukovi. To je prirodno.
Okus je u redu. Da ne misliš na to iz ljudske perspektive—
Pusti nagovaranje, Jacobe. Lovit cu. Sto ne znaci da mi to mora biti drago.
Jasno, jasno, lako sam se složio. Ako sama sebi želi otežati situaciju, to me se ne tice.
Nekoliko minuta ništa više nije dodala; poceo sam razmišljati o povratku.
Hvala ti, odjednom mi je kazala Leah mnogo drugacijim tonom.
Na cemu?
Na tome što me puštaš. Na tome što mi daješ da ostanem. Ljubazniji si nego što sam ikako imala prava ocekivati, Jacobe.
Eh, nije problem. Zapravo, ozbiljno ti to kažem. Ne smeta me što si tu, premda sam to ocekivao.
Frknula je, ali zvucala je vedro. Ma kako svesrdna pohvala!
Ne daj da ti udari u glavu.
Okej
- ako ti ne budeš dao da tebi ovo udari u glavu. Nacas je zastala.
Mislim da si dobar kao Alfa. Ne na isti nacin kao što je Sam dobar,
nego na vlastiti. Zaslužuješ da te se slijedi, Jacobe.
Svijest mi se ispraznila od iznenadenja. Trebao mije trenutak da dodem k sebi i uspijem odgovoriti.
Ovaj, hvala. Makar ne znam baš hocu li moci sprijeciti da mi to ne udari u glavu. Otkud sad to?
Nije
mi smjesta odgovorila, pa sam poceo slijediti nijemi smjer njezinih
misli. Razmišljala je o buducnosti - o onome što sam na onom jutarnjem
sastanku rekao Jaredu. O tome kako ce uskoro doci vrijeme da se vratim
u šumu. O tome kako sam obecao da ce se ona i Seth vratiti u copor
nakon što Cullenovi odu...
Htjela bih ostati s tobom, kazala mi je.
Šok mi je sijevnuo kroz noge i ukocio zglobove. Projurila je pokraj mene i zatim tvrdo zakocila.
Polako se vratila do mjesta gdje sam stajao kao ukopan.
Necu
te gnjaviti, kunem se. Necu te stalno slijediti. Slobodno idi kamo god
hoceš, a i ja cu kamo ja hocu. Morat ceš me trpjeti samo dok smo oboje
vukovi. Koracala je amo-tamo preda mnom, mašuci uzrujano dugim, sivim
repom. A kako imam namjeru prekinuti s ovim cim budem mogla... možda to
i nece biti tako cesto.
Nisam znao što da kažem.
Vec godinama nisam bila tako sretna kao sada, kao pripadnica tvoga copora.
I ja bih ostao, tiho je pomislio Seth. Nisam shvatio da nas sluša dok optrcava krug. Volim ovaj copor.
Cekaj
malo! Seth, ovo nece još dugo biti copor. Pokušao sam pribrati misli ne
bi li mu bile uvjerljive. Sada imamo svrhu, ali kada... nakon što to
prode, ja jednostavno prelazim u vuka.
Seth, tebi treba cilj. Dobar
si decko. Jedan od onih ljudi koji uvijek imaju neku misiju. I nema
šanse da sada napustiš La Push. Maturirat ceš u gimnaziji i stvoriti
nešto od svoga života.
Brinut ceš se za Sue. Moji problemi nece osujetiti tvoju buducnost.
Ali—
Jacob ima pravo, poduprla me Leah. Slažeš se sa mnom?
Naravno.
Ali ništa od toga ne vrijedi za mene. Ionako sam bila na odlasku.
Zaposlit cu se negdje daleko od La Pusha. Možda ici na tecajeve u
vecernjoj školi. Baviti se jogom i meditiranjem da si obuzdam
karakterne probleme... 1 ostati u ovom coporu zbog vlastite mentalne
dobrobiti. Jacobe - jasno ti je da to ima smisla, zar ne? Ja te necu
gnjaviti, neceš ni ti mene, i svi ce biti sretni.
Okrenuo sam se i
poceo polagano grabiti prema zapadu. Malo mije teško to svariti, Leah.
Daj mi da razmislim, okej? Jasno. Samo ti daj.
Trebalo nam je više
vremena da dotrcimo natrag. Nije mi bilo do brzine. Samo sam nastojao
biti dovoljno pozoran da se ne zaletim glavom u drvo. Seth mi je malo
gundao u dnu misli, ali uspijevao sam ga zanemariti. Znao je da imam
pravo. Nije imao namjeru napustiti svoju mamu. Vratit ce se on u La
Push i štititi pleme, kao što i treba.
Ali nisam si mogao predociti da bi Leah tako postupila. A to mi je naprosto bilo strašno.
Copor
od nas dvoje? Bez obzira na tjelesni razmak, nisam mogao zamisliti...
intimu takvog odnosa. Upitao sam seje li ona zaista razmislila o tome
ili samo ocajnicki želi zadržati slobodu.
Leah je samo šutjela dok sam mozgao. Kao da mije time upravo htjela dokazati kako bi bilo posve lako da smo samo nas dvoje.
Naletjeli
smo na krdo crnorepih jelena baš kad je svanulo, tako da su se oblaci
iza nas donekle rasvijetlili. Leah je uzdahnula u sebi, ali nije
oklijevala. Skocila je cisto i sposobno - cak graciozno. Oborila je
najkrupnijega, predvodnika, dok zapanjena životinja nije posve ni
shvatila opasnost.
Da ne bih ispao gori od nje, obrušio sam se na
najvecu košutu i brzo joj celjustima slomio vrat, da ne trpi nepotrebnu
bol. Osjecao sam kako se gadenje bori s gladi u Lei i pokušao joj
olakšati stanje tako što sam dopustio da vuk u meni preuzme moje misli.
Toliko sam dugo živio samo kao vuk da sam znao kako potpuno biti
životinja, životinjskih nazora i životinjskih
misli. Pustio sam da
me obuzmu prakticni nagoni pa dopustio i njoj da to osjeti. Nacas je
oklijevala, ali onda kao da mi je oprezno prišla umom i pokušala
podijeliti moje motrište.
Osjecaj je bio vrlo cudan - umovi su nam bili bliskije povezani nego ikada prije, jer smo oboje nastojali razmišljati zajedno.
Cudan,
ali pomogao joj je. Zubi su joj zasjekli krzno i kožu ramena plijena,
te otrgnuli debeo komad krvava mesa. Umjesto da se zgrozi, kako su
htjele njezine ljudske misli, pustila je da joj vucja narav reagira
nagonski. Sto ju je nekako otupjelo, umrtvilo joj misli. Tako da je
mogla jesti na miru.
Meni je bilo lako izvesti isto. I bilo mi je drago što to nisam zaboravio. Uskoro cu opet tako živjeti.
Hoce li Leah biti dio takvog življenja? Prije tjedan dana, sama pomisao
na to bila bi mi više nego užasna. Ne bih je mogao podnijeti. Ali sada
sam je bolje poznavao. A nakon što se riješila neprestane boli, nije
više bila ista vucica. Niti ista djevojka.
Jeli smo zajedno sve dok se oboje nismo nasitili.
Hvala,
kazala mi je kasnije dok si je cistila njušku i šape o mokru travu. Ja
si nisam dao truda; kišica je upravo pocela, a u povratku cemo k tome
morati opet preplivati rijeku. Dovoljno cu se ocistiti. Nije bilo tako
strašno dok sam mislila kao ti.
Nema na cemu.
Seth se vukao kad
smo izbili na obod kruga. Kazao sam mu da ode spavati; Leah i ja
preuzet cemo ophodnju. Sethov um obesvijestio se vec nekoliko sekundi
nakon toga.
Ideš natrag do krvopija? upitala me Leah.
Možda.
Teško ti je biti kod njih, ali teško ti je i ne biti kod njih. Znam kako je to.
Znaš, Leah, možda ne bi bilo loše da malo razmisliš o buducnosti, o svojim stvarnim željama.
Moja ti glava nece biti najsretnije mjesto na svijetu. I morat ceš sve to propatiti zajedno sa
mnom.
Razmislila je o odgovoru. Joj, ovo ce zvucati baš loše. Ali, ruku na srce, lakše cu se nositi s
tvojom boli nego se suociti sa svojom.
Pošteno.
Znam da ce ti biti teško, Jacobe. Shvacam to - možda i bolje nego što misliš. Ona mi nije
draga, ali... ona je tvoj Sam. Ona je sve što želiš i sve što ne možeš imati.
Nisam joj mogao odgovoriti.
Znam
da je tebi teže. Sam je barem sretan. Barem jeziv i zdrav. Dovoljnoga
volim da mu to i želim. Htjela bih da ima što je najbolje za njega.
Uzdahnula je. Samo ne bih hjela da to moram gledati.
Baš moramo o tome?
Mislim
da moramo. Jer htjela bih da znaš da ti necu otežavati situaciju.
Kvragu, možda ti cak i pomognem. Nisam rodena kao bešcutna goropadnica.
Nekada sam bila pomalo draga, znaš.
Sjecanje mi ne seže toliko davno.
Oboje smo se kratko nasmijali.
Zao mi je zbog ovoga, Jacobe. Zao mije što trpiš. Zao mije što ti je sve gore, a ne bolje.
Hvala, Leah.
Razmišljala je o stvarima koje su sve gore, o crnim prizorima u mojoj glavi, dok sam je
nastojao ne pratiti, bez narocita uspjeha. Mogla ih je sagledati s izvjesne distance, iz izvjesne perspektive, a ja sam morao
priznati da to pomaže. Mogao sam zamisliti da cu ih i ja tako vidjeti, za koju godinu.
Ona je vidjela smiješnu stranu svakodnevnih iritiranja koja stvara druženje s vampirima.
Svidalo
joj se moje prepucavanje s Rosalie, pa se hihotala u sebi, te je cak
odvrtjela nekoliko viceva o plavušama koje bih mogao ubaciti. Ali zatim
su joj se misli uozbiljile, i zbunilo me kad su se zadržale na
Rosalienu licu.
Znaš jednu ludu stvar? upitala me.
Pa, ovih dana
je prakticki sve ludo. Na što konkretno misliš? Ta plavokosa vampirica
koju tako mrziš - potpuno shvacam njezino gledište.
Na trenutak sam pomislio da ona to zbija vrlo neukusnu šalu. A onda, kad sam shvatio da je
ozbiljna, bilo mi je teško obuzdati srdžbu koja je sijevnula kroza me. Sva sreca da smo se
razišli pri optrcavanju svoje smjene. Da je bila u dometu ugriza...
Smiri se! Daj da ti objasnim!
Ne zanima me. Idem ja odavde.
Cekaj! Cekaj! kumila me dok sam se nastojao dovoljno primiriti za faziranje. Ma daj, Jake!
Leah, ovo stvarno nije najbolji nacin da me nagovoriš da ubuduce provodim više vremena s
tobom.
Ajoo! Kako pretjeruješ. A nisi još ni cuo što ti hocu reci.
Pa što mi hoceš reci?
A onda je odjednom postala ona prijašnja, patnjom prekaljena Leah. Hocu ti reci da sam
genetska slijepa ulica, Jacobe.
Zatekla me nota žestine u njezinim rijecima. Nisam ocekivao od nje da nadmaši moju ljutnju.
Nije mi jasno.
Bilo bi ti, da nisi isti kao svi ostali. Da od mojih "ženskih stvari" - pomislila je te rijeci tvrdim,
sarkasticnim tonom - ne bježiš u zaklon kao svako drugo glupo muško, možda bi i mogao
zaista obratiti pažnju na stvarno znacenje svega toga.
O.
Da,
dobro, nitko od nas ne voli razmišljati o tim stvarima s njom. Tko i
bi? Naravno da sam se sjecao Leine panike u onih prvih mjesec dana
nakon što je pristupila coporu - kao što sam se sjecao da sam je se
zbog toga klonio, baš kao i svi ostali. Jer shvatila je da nije mogla
biti trudna - osim stvarno bizarnim bezgrešnim zacecem. Nije bila ni s
kim nakon Sama. A onda, kad su se tjedni rastegli, a ništa se pretopilo
u daljnje ništa, shvatila je da joj tijelo više ne slijedi ustaljene
obrasce. Koji užas - u što se ona to pretvorila? Je li joj se tijelo
promijenilo zato što je postala vukodlak? Ili je postala vukodlak zato
što joj tijelo nije u redu? Jedini ženski vukodlak od pamtivijeka. Je
li to zato što nerria one ženske osobine koje bi trebala imati?
Nijedan od nas nije se htio baviti tim slomom. Iz ocitih razloga nismo baš mogli suosjecati s
njom.
Znaš zašto Sam misli da se otiskujemo, pomislila je, primirivši se.
Jasno. Zbog produljivanja loze.
Tako je. Zbog radanja hrpe novih malih vukodlaka. Preživljavanje vrste, genetski imperativ.
Privuce te osoba koja ti pruža najbolju priliku za prenošenje vucjeg gena.
Cekao sam da mi kaže kamo sve ovo vodi.
Da sam išta valjala u tom pogledu, Sam bi bio naveden na mene.
Bol joj je bila tako snažna da su mi koraci posustali.
Ali nisam. Nešto nije u redu sa mnom. Izgleda da nemam sposobnost prenošenja toga gena,
usprkos svojim vrhunskim lozama. I tako sam postala nakaza - vukodlacica, od koje nema
nikak\>e druge koristi. Ja sam genetska slijepa ulica, što oboje dobro znamo.
Ne
znamo, usprotivio sam joj se. Tako samo Sam tvrdi. Otiskivanje se
dogada, ali ne znamo razlog. Billy smatra da je stvar u necem drugom.
Znam, znam. Misli da se otiskujete da biste stvorili snažnije vukove. Jer ti i Sam tako ste
ogromne nemani - veci ste od naših otaca. Ali kako god bilo, ja svejedno nisam medu
kandidatima. Ja sam... ja sam u menopauzi. Dvadeset mije godina i u menopauzi sam.
Gah. Tako mi se nije dalo razgovarati o tome. Ne možeš to znati, Leah. Vjerojatno je stvar
samo
u tom cijelom našem zamrzavanju u vremenu. Kad prestaneš biti vuk i
ponovno pocneš stariti, siguran sam da ce stvari... eh... smjesta
krenuti po starome.
U to bih možda i mogla vjerovati - samo što se
nitko ne otiskuje na mene, bez obzira na moje vrlo rodoslovlje. Znaš,
zamišljeno je dodala, kad tebe ne bi bilo, Seth bi vjerojatno polagao
najviše prava na status Alfe - barem temeljem krvi. Naravno, mene nitko
nikad ne bi uzeo u obzir...
Ti bi se stvarno htjela otisnuti, ili da se netko utisne u tebe, kako vec bude? oštro sam je
upitao.
Sto fali nacinu na koji se normalni ljudi zaljubljuju, Leah?
Otiskivanje je samo još jedan nacin gubljenja mogucnosti izbora.
Sam, Jared, Paul, Quil... nemam dojam da to njima smeta. Kad nitko od njih nema vlastitu
volju. Ti se ne bi htio otisnuti? Ne, dovraga!
Samo zato što vec voliš nju. To bi se izgubilo, znaš, da se otisneš. Ne bi više morao patiti
zbog nje.
Želiš li ti zaboraviti svoje osjecaje prema Samu?
Na trenutak je razmislila. Mislim da želim.
Uzdahnuo sam. Bila je u zdravijem stanju nego ja.
Ali,
vratimo se na moju prvotnu poantu, Jacobe. Shvacam zašto je tvoja
plavokosa vampirica tako hladna - u prenesenom smislu. Usredotocena je.
Samo joj je krajnji cilj bitan, je V tako?
Jer uvijek se upravo najviše želi ono što se nikad, baš nikad ne može dobiti.
Bi li ti postupila kao Rosalie? Bi li ti ubila nekoga - jer ona upravo to radi, pazi da nitko ne
stane na put Bellinoj smrti - samo da dobiješ bebu? Otkada je tebi razmnožavanje tako bitno?
Samo želim prilike koje nemam, Jacobe. Da je sve u redu sa mnom, možda ne bih ni pomislila na to.
Bila bi spremna ubiti zbog toga? ponovio sam pitanje, ne dopuštajuci joj da se izvuce.
Ne
možeš tako opisati njezine postupke. Prije bih rekla da se ona
projicira na Bellu. A... kad bi Bella mene zamolila da joj pomognem u
ovome... Zastala je, razmišljajuci. Premda nemam neko narocito
mišljenje o njoj, vjerojatno bih postupila jednako kao krvopija.
Glasno rezanje otelo mi se kroza zube.
Jer kad bi bilo obratno, htjela bih da Bella pomogne meni. Kao i Rosalie. Obje bismo tako
ucinile.
Gah! Nisi ništa bolja od njih!
Bude to tako kada znaš da nešto ne možeš imati. Obuzme te ocaj. I... to je moja granica.
Upravo to. Razgovor je završen. Pa dobro.
Nije bilo dovoljno što je pristala na prekid. Htio sam cvršci završetak.
Nalazio sam se samo kilometar i pol od mjesta gdje sam ostavio odjecu, pa sam se fazirao
natrag u covjeka i otišao pješice. Nisam razmišljao o našem razgovoru. Ne zato što nije bio
vrijedan
razmišljanja, nego zato što mi je bio nesnosan. Necu tako na to gledati
- ali teže sam odbijao takve nazore nakon što mi je Leah stavila misli
i osjecaje izravno u glavu.
Ma da, necu trcati s njom nakon što ovo prode. Neka slobodno ode patiti u La Push. Jedna
kratka zapovijed Alfe prije nego što zasvagda odem nece nikoga doci glave.
Bilo je vrlo rano kad sam došao do kuce. Bella je vjerojatno još spavala. Namjeravao sam
virnuti
unutra, vidjeti što se zbiva, dati im zeleno svjetlo za odlazak u lov i
zatim pronaci komad dovoljno meke trave za spavanje u ljudskom liku.
Necu se opet fazirati prije nego što Leah ne zaspi.
Ali u kuci se naveliko mrmljalo ispod glasa, pa možda Bella nije više
spavala. A onda sam opet s kata zacuo aparaturu - rendgen? Ma super.
Cetvrti dan odbrojavanja ocito pocinje bombasticno.
Alice mi je otvorila vrata prije nego što sam stigao uci.
Kimnula mi je glavom. "Hej, vucko."
"Hej, mrvice. Što se zbiva na katu?" Velika soba bila je prazna - sav mrmor dopirao je s kata.
Slegnula
je malim, oštrim ramenima. "Možda novi lom." Pokušala je nehajno to
reci, ali opazio sam joj plamen u samom dnu ociju. Nismo samo Edvvard i
ja gorjeli zbog ovoga. I Alice je voljela Bellu.
"Opet rebra?" promuklo sam je upitao.
"Ne. Ovaj put zdjelice."
Cudno kako me to stalno lupalo, kao da je svaki novi incident iznenadenje. Kad cu se vec
jednom prestati tome cuditi? Retrospektivno mi je svaka nova nesreca djelovala prilicno
ocekivano.
Alice mi je zurila u šake, gledajuci kako dršcu.
Zatim smo poceli slušati što Rosalie govori na katu.
"Vidiš, rekla sam ti da nisam cula pucanje. Trebao bi si pregledati uši, Edvvarde."
Nije dobila odgovor.
Alice
je složila facu. "Mislim da ce Edvvard na kraju rastrgati Rose na
komadice. Cudim se što ona to ne uvida. Ili možda misli da ce ga Emmett
uspjeti sprijeciti."
"Ja cu se pobrinuti za Emmetta", ponudio sam se. "A ti slobodno pomozi Edvvardu oko
trganja."
Alice se blijedo osmjehnula.
Povorka je uto sišla stubištem - ovaj put je Edvvard nosio Bellu. Ona je, sasvim blijeda,
objerucke cvrsto držala svoju šalicu krvi. Vidio sam da je pomicanje boli, premda je on
nastojao ublažiti cak i najsitniju kretnju svoga tijela kako je ne bi drmao.
"Jake", prošaptala je i nasmiješila mi se kroz bol. Samo sam je šutke gledao.
Edvvard
je pažljivo položio Bellu na kauc i sjeo na pod do njezine glave. Nacas
sam se upitao zašto je nisu ostavili na katu, te smjesta zakljucio da
je sigurno Bella tako tražila. Stalo joj je ponašati se kao da je
situacija normalna, izbjeci bolnicko okružje. A on joj ide niz dlaku.
Naravno.
Carlisle je polako sišao na zacelju, lica izborana od brige. Zbog toga je prvi put izgledao
dovoljno staro da bude doktor.
"Carlisle", rekao sam. "Otišli smo na pola puta do Seattlea. Ni traga coporu. Možete krenuti."
"Hvala, Jacobe. Baš u pravi trenutak. Štošta nam treba." Crne su mu oci nacas pobjegle
prema šalici koju je Bella tako cvrsto držala.
"Iskreno receno, mislim da bi vas bez problema moglo otici više nego troje. Prilicno sam
siguran da se Sam potpuno usredotocio na La Push."
Carlisle
je kimnuo, slažuci se. Iznenadio sam se koliko spremno prihvaca moje
savjete. "Ako ti tako kažeš. Poci cemo Alice, Esme, Jasper i ja. Zatim
Alice može povesti Emmetta i Rosa—"
"Nema šanse", prosikala je Rosalie. "Emmett može sada s vama."
"Trebala bi u lov", rekao je Carlisle blago.
Nije uspio smekšati i njezin ton. "Idem u lov kada i on ode", zarežala je, mahnula glavom
prema Edvvardu i zatim zabacila kosu.
Carlisle je uzdahnuo.
Jasper i Emmett su u tren oka sišli stubištem, a Alice im se iste sekunde pridružila pokraj
stražnjih staklenih vrata. Esme je dolepršala do Alice.
Carlisle mi je položio ruku na podlakticu. Ledeni dodir mi nije godio, ali nisam odmaknuo ruku.
Ostao sam miran, dijelom zbog iznenadenja, a dijelom zato što ga nisam htio uvrijediti.
"Hvala",
ponovio je, a onda naglo izletio kroz vrata s ostalih cetvero. Gledao
sam za njima dok su hitali livadom. Nestali su prije nego što sam
stigao opet udahnuti. Ocito osjecaju snažniju potrebu nego što sam
mislio.
Jednu je minutu vladala tišina. Osjecao sam da me netko strijelja pogledom, i znao tko.
Namjeravao sam se maknuti i malo ubiti oko, ali prilika da Rosalie upropastim jutro bila mi je neodoljiva.
I
tako sam prošetao do naslonjaca pokraj onoga u kojem se Rosalie
smjestila, te zavalio tako da mi je glava bila nagnuta prema Belli, a
lijevo se stopalo našlo blizu Rosaliena lica.
"Fuj. Dajte izbacite pseto iz kuce", promrmljala je, dižuci nos.
"Jesi li cula ovu, Psihopatice? Kako plavuši umiru moždane stanice?"
Ništa nije rekla.
"Pa?" upitao sam je. "Znaš kako ide fora ili ne?" Napadno je gledala televiziju i pretvarala se
da me nema. "Zna li kako ide?" upitao sam Edvvarda.
Na napetom mu licu nije bilo smiješka - nije odmaknuo pogled od Belle. Ali rekao je: "Ne."
"Super. Znaci da ce ti baš lijepo leci, krvopijo - plavuši moždane stanice umiru u samoci."
Rosalie me se i dalje nije udostojila pogledati. "Ubila sam ih stoput više nego ti, zvijeri jedna
odvratna. Da to nisi zaboravio."
"Jednoga dana, Mišice, umorit ceš se od praznih prijetnji. Da znaš da jedva cekam."
"Dosta, Jacobe", rekla je Bella.
Pogledao sam je i vidio da se mršti na mene. Jucerašnje raspoloženje kao da joj je davno
nestalo.
Pa, nisam joj htio ici na živce. "Bi li htjela da odem?" predložio sam joj.
Prije
nego što sam se stigao ponadati - ili pobojati - da sam joj napokon
dojadio, trepnula je, a mrštenje joj je nestalo. Posve se zgranula što
sam došao do takvog zakljucka. "Ne! Naravno da ne."
Uzdahnuo sam i cuo da Edvvard takoder vrlo tiho uzdiše. Znao sam da i on želi da ona
odustane od mene. Šteta što nikad ne bi od nje zatražio ništa što bi je moglo rastužiti.
"Izgledaš mi umorno", prokomentirala je Bella.
"Mrtav sam umoran", priznao sam joj.
"Bio bi ti mrtav, da meni padneš šaka", promrsila je Rosalie, pretiho da bi je Bella cula.
Samo sam se opuštenije razbaškario u naslonjacu. Bosu nogu smjestio sam bliže Rosalie,
koja
se ukrutila. Nakon nekoliko minuta, Bella je zamolila Rosalie da joj
dopuni šalicu. Osjetio sam vjetar kad je Rosalie jurnula na kat po još
krvi. Zavladala je potpuna tišina. Došlo mi je da zadrijemam.
A onda
je Edvvard zbunjeno kazao: "Nešto si rekla?" Cudno. Jer nitko ništa
nije rekao, a kako je Edvvardov sluh bio jednako dobar kao i moj, to je
trebao znati.
Zurio je u Bellu, a ona je zurila u njega. Oboje su izgledali smeteno.
"Ja?" upitala ga je trenutak potom. "Ništa nisam rekla." Kleknuo je i nagnuo se nad nju,
iznenada napet na posve drugaciji nacin. Upro joj je crne oci u lice.
"Što upravo sada misliš?" Blijedo ga je pogledala. "Ništa. Što je bilo?" "Što si maloprije
mislila?" upitao ju je. "Samo na... Esmin otok. I perje."
To
mi nije imalo nikakvog smisla, ali onda je porumenjela, pa sam
zakljucio da je bolje da ne znam. "Reci još nešto", prošaptao je. "Što,
na primjer? Edvvarde, što je bilo?"
Izraz mu se opet promijenio i
izveo je nešto od cega su mi se usta cujno objesila. Zacuo sam zgranut
uzdah iza sebe, i znao da se Rosalie vratila, i da je ošamucena baš kao
i ja.
Edvvard je vrlo nježno prislonio obje ruke na Bellin golemi, okrugli trbuh.
"Tvoj f—" Progutao je. "To u... tvoja beba voli zvuk tvoga glasa."
Uslijedio je kratak takt krajnje tišine. Nisam mogao ni mrdnuti, cak ni da trepnem. A onda—
"Majko mila, pa ti ga cuješ!" viknula je Bella. Sekundu potom, zgrcila se od boli.
Edvvard je premjestio dlan na vrh njezina trbuha i pomilovao je po mjestu gdje se stvor ocito ritnuo.
"Psst", promrmljao je. "Prepala si... ga."
Oci su joj se razrogacile u cudu. Potapšala se sa strane po trbuhu. "Oprosti, bebice."
Edvvard je napeto osluškivao, glave nakrivljene prema ispupcini.
"Što sada misli?" gorljivo ga je upitala.
"On...
ili ona... dijete je..." Zastao je i pogledao je u oci. Slicno se
udivljenje vidjelo i u njegovim ocima - samo što su bile opreznije i
suzdržanije. "Sretno", rekao je Edvvard, sav u nevjerici.
Rijeci su ga izdale, a njoj se u ocima nije mogao ne opaziti fanatican sjaj. Obožavanje i
predanost. Krupne, teške suze navrle su joj na oci i šutke se slile niz njezine obraze i
nasmiješene usne.
Dok je gledao u nju, u licu mu nije bilo ni straha, ni ljutnje, ni lomace, ni nijednog od onih
izraza koje je imao otkako su se vratili. Dijelio je njezino divljenje.
"Naravno da si sretna, bebice slatka, naravno da jesi", pjevušila je, trljajuci trbuh dok su joj
suze oblijevale lice. "Kako da ne budeš, kad si tako siguran, na toplom, okružen ljubavlju?
Tako te volim, mali E. J., pa jasno da si sretan."
"Kako si ga to nazvala?" znatiželjno ju je upitao Edward.
Opet je porumenjela. "Ma znaš, dala sam mu ime. Mislila sam da ti ne bi htio... ma, znaš."
"E. J.?"
"I tvoj se otac zvao Edward."
"Da, zvao se. Što—?" Zastao je, a onda rekao: "Hmm." "Što je?"
"Svida mu se i moj glas."
"Pa jasno." Maltene je zvucala kao da likuje. "Imaš najljepši glas u svemiru. Tko ga ne bi
volio?"
"Imaš
li pricuvni plan?" upitala ih je tada Rosalie, sagnuvši se preko
naslona kauca s jednakim izrazom cudenja i likovanja kakav je imala
Bella. "Što ako bude žensko?"
Bella je nadlanicom otrla vlažne
podocnjake. "Nekoliko mije imena palo na pamet. Poigravala sam se s
Renee i Esme. Mislila sam... Re-«ez-mej."
"Renezmej?"
"R-e-n-e-s-m-e-e. Previše cudno?"
"Ne, svida mi se", potvrdila joj je Rosalie. Glave su im bile jedna uz drugu, boja zlata i
mahagonija. "Prekrasno ime. A i jedinstveno, tako da u tom pogledu odgovara."
"Još uvijek mislim da je to mali Edvvard."
Edvvard je zurio u prazno, osluškujuci bezizražajna lica.
"Stoje?" upitala gaje Bella, dok joj je lice samo blistalo. "Što sada misli?"
Isprva joj nije odgovorio, a onda je - tako da smo svi mi ostali opet ispustili tri zasebna i
odvojena zgranuta uzdaha - nježno položio uho na njezin trbuh.
"Voli te", prošaptao je Edvvard, zvuceci ošamuceno. "Apsolutno te obožava."
U tom trenutku znao sam da sam sam. Potpuno sam.
Došlo mi je da se ugrizem kad sam shvatio kolike sam nade polagao u tog odurnog vampira.
Kako glupo - kao da se pijavici ikada može vjerovati? Jasna stvar da ce me na koncu izdati.
Racunao
sam s tim da ce biti na mojoj strani. Racunao sam s tim da ce patiti
više od mene. I, više od svega, racunao sam s tim da ce mrziti tog
odbojnog stvora koji ubija Bellu više nego ja.
Polagao sam svu svoju nadu u to.
No sada su bili zajedno, oboje nagnuti blistavih ociju nad tu nerodenu, nevidljivu neman, kao prava sretna obitelj.
A
ja sam bio sasvim sam sa svojom mržnjom i boli, što mi je bilo kao da
sam na mukama. Kao da me polagano povlace po strunjaci od britvi. Tako
me boljelo da bih sa smiješkom prihvatio smrt, samo da mi prode.
Vrelina mi je otpustila ukocene mišice, i našao sam se na nogama.
Sve tri njihove glave naglo su se podigle, i vidio sam kako moja bol titrajem prelazi preko
Edvvardova lica kad mi je opet neovlašteno pro-njuškao po glavi.
"Ahh", zagrcnuo se.
Nisam znao što radim; samo sam stajao i drhtao, spreman klisnuti prema prvome izlazu kojem se uspijem domisliti.
Pokrenuvši se poput zmije u napadu, Edvvard je priskocio do malog, rubnog stolica i naglo
izvadio nešto iz ladice. Dobacio mi je taj predmet, a ja sam ga refleksno ulovio.
"Idi, Jacobe. Makni se odavde." Nije to rekao grubo - dobacio mi je rijeci kao da su pojas za
spašavanje. Pomagao mi je pronaci taj izlaz koji mi je nasušno trebao.
Predmet u mojoj ruci bio je komplet kljuceva za automobil.
Nazad na vrh Ići dole
 
16. Uzbuna,zbog previše informacija
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Zoi Saldana preživjela nervni slom zbog popularnosti Avatara

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Magični portal :: Biblioteka :: Knjiga 2-
Skoči na: